o udruženju

kad je formirano i slicno

LOGORI NA PODRUČJU OPĆINE SANSKI MOST

1. GRADSKA SPORTSKA DVORANA
Logor je egzistirao u period od 27.5-7.7.1992. godine Gradska sporska dvorana je smještena u bivšem naselju "Narodni front" u neposrednoj blizini Srednjoškolskog centra u Sanskom Mostu. Dvorana se sastoji iz više sportskih prostora (rukometnog i košarkaškog igrališta sa tribinama, gdje cijeli prostor može da primi oko 4000 ljudi, malom košarkaškom salom za treninge i ostalim pratećim sadržajima). Nakon etničkog čišćenja naselja Mahala, Muhići i Otoke dana 27.5.1992. god. nesrpsko stanovništvo je protjerano na poligon Auto škole uz magistralni put Sanski Most - Ključ a zatim u selo Krkojevce. U večernjim satima došli su autobusi i svo ovo protjerano stanovništvo dovezli u ovaj logor. Dana 31.5.1992. god. nakon etničkog čišćenja sela Vrhpolje, Hrustovo, Modra, Lukavice i drugih sela, nesrpsko stanovništvo je dovoženo u logore na podrupčju grada pa i u ovaj logor. Svi logoraši su evidentirani od strane policije RS-a. Nakon izvjesnog vremena vršena je selekcija, gdje su odvajani žene, djeca i starci od vojno sposobnih muškaraca. Žene, djeca i starci su organizovano upućivani u prigradsko naselje Pobriježje, odakle su kasnije takođe organizovano protjerani u pravcu Bosanske Krupe i Kladuše, gdje su se i najviše zadržali. Dio logoraša iz ovog logora je preba?en u zgradu OŠ "Hasan Kikić", logor "Betonirka" i zatvor u Policijskoj stanici Sanski Most. Kroz ovaj logor prošlo je oko 2500-3000 logoraša. Među logorašima bilo je oko 1000 vojno sposobnih muškaraca a ostalo su bile žene, djeca i starci.
Oblici kršenja ljudskih prava u logoru - zatvoru: Logoraši su fizički maltretirani, dio ih je tučen, prihički maltretiran, djelimično izgladnjavani, uskraćivana zdravstvena njega, higijenski uslovi, vjerski obredi, opljačkani, zatvoreni bez naloga, jedan dio je samo saslušavan i ukraćivana im je pravna odbrana kao i ostali vidovi kršenja ljudskih prava. Logor su obezbjeđivali pripadnici aktivnog i rezervnog sastava policije Sanski Most.

2. LOGOR "KRINGS"
Logor je egzistirao u periodu od 30.5-27.8.1992. godine Logor se nalazio u industrijskoj zoni Sanskog Mosta, tačnije na putu Sanski Most - Lušci Palanka - Bosanska Krupa. Logor je egzistirao u tvorničkoj hali preduzeća "Krings" u Sanskom Mostu, firmi koja se bavila izradom metalskihg proizvoda. Hala je veličine 50 x 30 m, sa pratećim objektima. Hala je prekrivena metalnim krovom, koji je dodatno stvarao teške uslove boravka u ovom logoru. Prilikom etničkog čišćenja Starog Majdana, Stare Rijeke, Briševa, pripadnici "VI Krajiške brigade" VRS su u ovaj logor prisilno doveli muškarce iz ovih sela, njih oko 400. U drugom talasu etničkog čišćenja samog grada i to sa desne obale rjeke Sane, dovedeni su svi stanovnici naselja Aganovići i Karići, dijela Banjalučke ulice, Stanične ul. i dr. žene, djeca, starci i muškarci. Svi logoraši su evidentirani od strane policije RS-a. Nakon izvjesnog vremena vršena je selekcija, gdje su odvajani žene, djeca i starci od vojno sposobnih muškaraca i protjerani preko Doboja i Gračanice na teritoriju pod kontrolom A BiH. Kroz ovaj logor je prošlo oko 700 logoraša. Među logorašima je bilo oko 500 muškaraca a ostalo su bile žene, djeca i starci.
Oblici kršenja ljudskih prava u logoru - zatvoru:
Logoraši su fizički maltretirani, znatno više tučeni a dva logoraša su zbog posljedica zadobijenih povreda umrla u ovom logoru, prihički su maltretirani, izgladnjavani, uskraćivana zdravstvena njega, higijenski uslovi, vjerski obredi, opljačkani, zatvoreni bez naloga, samo jedan broj je saslušavan i uskraćivana im je pravna odbrana kao i ostali vidovi kršenja ljudskih prava. Logor su obezbjeđivali pripadnici aktivnog i rezervnog sastava policije Sanski Most. Karakteristika za ovaj logor je ta što su policajci koji su ih obezbjeđivali dozvoljavali civilima i uniformisanim vojnicima VRS da mogu ulaziti u logor i maltretirati i tući logoraše.

3. BETONIRKA
Logor je egzistirao u periodu od 26.5-7.7.1992. god. u septembru i oktobru 1995. god. Logor "Betonirka" je smješten u krugu preduzeća "Sana-keram" u neposrednoj blizini Policijske stanice i GP "20 Oktobaer" u Sanskom Mostu. Logor su činile tri garaže, jedna uz drugu, sa metalnim vratima a samo su spoljne garaže imale prozorski otvor, koji je bio zatvoren metalnim izbušenim limom. Tri zasebne logorske prostorije bile su veličine 4 x 3 m. Upravna zgrada ovog preduzeća, koja je bila u neposrednoj blizini ovih garaža je služila za ispitivanje logoraša a jedan dio je vođen na ispitivanje u zgradu Policijske stanice u Sanskom Mostu. U ovaj logor su dovođeni posebno selektirani logoraši sa područja općine Sanski Most. Bili su to aktivisti stranke SDA i HDZ, intelektualci, sudije, policajci, rezervni oficiri bivše JNA, bogatiji i viđeniji ljudi i dr. Svi logoraši su evidentirani od strane policije RS-a. U ovaj logor su uglavnom zatvarani logoraši koji su dolazili nakon ispitivanja u Policijskoj stanici u Sanskom Mostu. Najveći broj logoraša iz ovog logora upućen je u logor "Manjača" a potom u "Batkoviće" i druge logore. Kroz ovaj logor prošlo je oko 100 logoraša.

Oblici kršenja ljudskih prava u logoru - zatvoru:
Ovo je bio jedan od najgorih logora koji je egzistirao na području općine Sanski Most. Fizička maltretiranja i tuče logoraša su bile svakodnevne i uglavnom se radilo o težim povredama, što najbolje dokazuje da je 19 logoraša iz ovog logora prilikom transporta do logora "Manjača" podleglo od zadobijenih povreda u ovom logoru. Pored ovih kršenja ljudskih prava, logoraši su izgladnjavani, ukraćivano im pravo na zdravstvenu higijenu, zabranjivani vjerski obredi, opljačkani, zatvarani bez naloga, uskraćivana pravna odbrana pa čak ni zraka nisu imali dovoljno u periodu kad su temperature u logorskim prostorijama dosezale i do 40 stepeni C. Logor su obezbjeđivali pripadnici aktivnog i rezervnog sastava policije Sanski Most a dozvoljavali su ulazak kako pripadnicima paravojne jedinice "SOS" tako i drugim uniformisanim i neuniformisanim licima koja su maltretirala, tukla i na drugi način maltretirala logoraše. U ovom zločinačkom "ubijanju" logoraša posebno su se isticali zločinci KAJTEZ DANILUŠKO i MARTIĆ MILAN.

4. ZATVORSKE PROSTORIJE POLICIJSKE STANICE SANSKI MOST
Logor je egzistirao u periodu od 25.5-15.9.1992. god. i tokom cjele agresije na BiH, sve do 10.10.1995. god. kad je oslobođen posljednji zatočenik ovog logora. Zatvorske prostorije se nalaze u dograđenom objektu uz samu zgradu Policijske stanice uz sami stadion FK "Podgrmeč" u Sanskom Mostu. Radi se o tri zasebne prostorije veličine 3 x 2 m, sa metalnim vratima i manjim prozorom sa rešetkama. Odmah nakon nasilnog preuzimanja vlasti od strane SDS-a Sanski Most, počela su privođenja i zatvaranja lica nesprske nacionalnosti u ovaj logor4, tažnije 25.5.1992. god. Prvi zatočenik ovog logora je bio profesor Saletović Fikret iz Sanskog Mosta. U ovaj logor su uglavnom dovođeni aktivisti stranke SDA, HDZ, intelektualci, profesori, bogatiji i viđeniji ljudi, bivši oficiri JNA i ljudi koji su bili na istaknutim pozicijama bilo u politici ili privredi. Svi logoraši su evidentirani od strane policije RS-a. Veoma mali broj logoraša je nakon ispitivanja pušten na slobodu, uglavnom su odvođeni u logor "Betonirka" a potom u logor "Manjača" i dalje. Tokom cijele agresije na BiH, kad su pod pritiskom Međunarodne zajednice zatvoreni logori, ovaj logor je egzistirao, s tim što su dovođeni pojedinci ili manje grupe nesrba, zadržavani određeno vrijeme a zatim puštani ili proslijeđivani u logor "Tunjice", "Mali logor" i dr. Posljednji zatočenik ovog logora bila je ALAGIĆ HUŠIDA, aktivista MDD "Merhamet" iz Sanskog Mosta koju su pripadnici Armije BiH prilikom oslobađanja grada oslobodili iz zatočeništva. Kroz ovaj logor je prošlo oko 100 logoraša.
Obnlici kršenja ljudskih prava u logoru - zatvoru
Logoraši su fizički maltretirani, skoro svaki je tučen, psihički maltretirani, izgladnjavani, ukraćivana im je zdravstvena njega, higijenski uslovi, vjerski obredi, opljačkani, zatvarani bez naloga, uskraćivana im pravna odbrana i dr. Logor su obezbjeđivali pripadnici aktivnog i rezervnog sastava policije Sanski Most i mijenjali su se kako su im se mijenjale smjene dežurstva. Ispitivači su bili pripadnici krim policije Policijske stanice Sanski Most, inspektori SDB-a a povremeno su ispitivači bile i sudije Osnovnog suda u Sanskom Mostu.

5. OSNOVNA ŠKOLA "NARODNI FRONT"
Logor je egzistirao u periodu od 27.5-10.6.1992. godine Ovaj logor je egzistirao u fiskulturnoj sali OŠ "Narodni front" u Sanskom Mostu u naselju po kojem je škola i dobila ime. Ova škola nalazi se svega stotinjak metara dalje od logora "Gradska sportska dvorana" u Sanskom Mostu. Dvorna je bila veličine 30 x 20 m sa pratećim objektima - svlačionicama. Zatočenici ovog logora bili su mještani pomenutog naselja i mještani koji su se zatekli kod rodbine u ovom naselju ili su došli nakon etničkog čišćenja ostalih naselja. Svi logoraši su evidentirani od strane policije RS-a. Logoraši su uglavnom bili muškarci i tu su zatočeni dok su trajale operacije etničkog čišćenja kako grada, tako i okolnih sela. Većina zatočenih logoraša je puštena na slobodu a dio njih je upućen u ostale logorae na području grada. Kroz ovaj logor je prošlo oko 100 logoraša. Logoraši su fizički maltretirani, dio njih je selektivno premlaćen, prishički su maltretirani, djelimično izgladnjavani, uskraćivana im zdravstvena njega, higijenski uslovi, vjerski obredi, opljačkani su, zatvoreni bez naloga, djelimično saslušavani, uskraćena im je pravna odbrana kao i ostali vidovi kršenja ljudskih prava. Logor su obezbjeđivali pripadnici aktivnog i rezervnog sastava policije iz Sanskog Mosta i mobilizirani Srbi iz tog djela naselja.

6. OŠ "HASAN KIKIĆ"
Logor je egzistirao od 26.5-10.6.1992. godine. Zgrada OŠ "Hasan Kikić" nalazi se u Ključkoj ulici u neposrednoj blizini Pravoslavne crkve u Sanskom Mostu. Logor je bio u fiskulturnoj sali koja se nalazi u sastavu zgrade ove škole i veličine je 20 x 30 m sa pratećim objektima. U ovom logoru bili su zatočeni nesrbi sa područja grada, zatim naselja Vrhpolje i Hrustovo i Krasulje, sela sa područja Ključa i više pojedinaca i manjih grupa iz ostalih sela. Svi logoraši su evidentirani od strane policije RS-a. Nakon izvjesnog vremena vršena je selekcija, gdje su odvajane žene, djeca i starci od muškaraca. Jedan dio njih je nakon saslušavanja pušten na slobodu a ostali u druge logore na području Sanskog Mosta. Kroz ovaj logor prošlo je oko 200 logoraša.
Oblici kršenjka ljudskih prava u logoru - zatvoru:
Logoraši su fizički maltretirani, dio ih je tučen, psihički maltretiran, djelimično izgladnjavan, ukraćivana im je zdravstvena njega, higijenski uslovi, vjerski obredi, opljačkani su, zatvarani bez naloga i uskraćivana im je pravna odbrana i drugi vidovi kršenja ljudskih prava. Logor su obezbješiali pripadnici aktivnog i rezervnog sastava policije kao i mobilizirani Srbi iz Ključke ulice.

7. OŠ "VUK KARADŽIĆ"
Sanski Most Logor je egzistirao u periodu marta 1993. godine. Zgrada OŠ "Vuk Karadžić" se nalazi u Banjalučkoj ulici u Sanskom Mostu u neposrednoj blizini Katoličke crkve. U zgradi ove škole bila je smještena jedna od komandi "VI Krajiške brigade" VRS i pripadnici voda vojne policije su dovodili lica nesrpske nacionalnosti, zatočavala ih izvjesno vrijeme u prostorijama ove škole. Karakteristika za ovaj logor je u tome što su logoraši vođeni na prinudan rad. Logoraši su bili sa područja kako grada, tako i iz okolnih sela. Kroz ovaj logor je prošlo oko 30 logoraša a neki od njih su nakon preseljenja ove komande u zgradu OŠ "20 Oktobar" u naselju Mahala. Nakon zatočenja su puštani uglavnom kući a najduži staž u ovom logoru imao je Keranović Elvir, maloljetnik iz Vrhpolja, koji je uhapšen početkom 1993. god. Prebačen u logor "Kamenica" kod Drvara a zatim doveden u ovaj logor, gdje je uz posredovanje MCK pušten tek 1995. godine.
Oblici kršenja ljudskih prava u logoru - zatvoru:
Logoraši su fizički i psihički maltretirani, veći dio njih je premlaćivan, izgladnjavan, upućivan da rade teške fizičke poslove i izlagani žiuvotnoj opasnosti, uskraćivana im je zdravstvena njega, higijenski uslovi, vjerski obredi, opljačkani, zadržavani bez naloga, uskraćivana pravna odbrana i dr. Logor su obezbjeđivali pripadnici vojne policije "VI Krajiške brigade" VRS.

8. OŠ "20 OKTOBAR" Mahala - Sanski Most
Logor je egzistirao u periodu od marta 1993. god. i sve do 10.10.1995. god. U zgradi OŠ "20 Oktobar" u naselju Mahala u Sanskom Mostu bila je smještena komanda "VI Krajiške brigade" VRS koju je obezbjeđivao vod vojne policije iste brigade. U ovaj logor su dovodili muškarce nesrpske nacionalnost koji su dovođeni na prisilni rad ili su islijeđivani od strane vojnih istražitelja. Među zatočenicima bio je i manji broj žena, koje su takođe dovođene na prisilni rad. Zatočenici su bili iz grada i prigradskih naselja kao i okolnih sela a dovođeni su i zarobljeni vojnici Armije BiH, koje je zarobila vojska RS-a sa ratišta širom BiH. U ovom logoru su bili zatočeni i Srbi koji su dezertirali iz VRS kao i vojnici koji su vršili razna krivična djela pa su i oni maltretirali i tukli logoraše sa kojima su bili zatočeni. Logor su obezbjeđivali pripadnici vojne policije "VI Krajiške brigade" VRS Logoraši su fizički maltretirani, premlaćivani i od posljedica zadobijenih povreda podlegao je Talić Ismet, sin Dede iz Šehovaca, općina Sanski Most i Korlat iz Bartikovaca.
Oblici kršenja ljudskih prava u logoru - zatvoru:
Psihički maltretirani, izgladnjavani, vođeni da rade teške poslove, često opasne po život, uskraćivana zdravstvena njega, higijenski uslovi, vjerski obredi, opljačkani, zatvarani bez naloga, uskraćivana pravna odbrana kao i drugi vidovi kršenja ljudskih prava. Kroz ovaj logor je prošlo oko stotinjak logoraša.

9. Privatna kuća KALIĆ IDRIZA u Mahali - Sanski Most
Kao dio prethodnog logora bila je u privatna kuća Kalić Idriza u Mahali, a koja se nalazila u neposrednoj blizini OŠ "20 Oktobar" Mahala. Ovo je spratnica sa izrađenim potkrovljem. U potkrovlju je bio smješten dio jedinice vojne policije a u prizemmni dio kuće, čije su otvore zakovali, služio je kao prostorija za zatočavanje. Ovaj objekat za ove svrhe služio je cijelo vrijeme dok je bila smještena komanda "VI Krajiške brigade" VRS u gore navedenoj školi. Sve karakteristike logora OŠ "20 Oktobar" su karakteristične i za ovaj logor. Kroz ovaj logor prošlo je oko stotinjak logoraša.

10. OŠ "SKENDER KULENOVIĆ" Kamengrad
Logor je egzistirao u toku juna mjeseca 1992. godine. Zgrada OŠ "Skender Kulenović" nalazi se u mjestu D. Kamengrad, udaljeno od Sanskog Mosta oko 8 km i nalazi se na putu Sanski Most - Lušci Palanka - Bos. Krupa. Srpske vlasti su koristile dio škole kao sabirno mjesto i gdje su logoraši zadržavani, selektirani i upućivani u druge logore na području Sanskog Mosta ili puštani na slobodu. Dobar dio nasilno privedenih muškaraca nesrpske nacionalnosti iz ovog logora je mobilisan u prisilnu radnu obavezu tokom cjele agresije a najviše njih je radilo u Rudniku "Kamengrad". U ovom logoru bilo je zatočeno ili prošlo kroz njega oko 100 logoraša a mahom su bili sa područja Donjeg i Gornjeg Kamengrada.
Oblici kršenja ljudskih prava u logoru - zatvoru
Kao što je navedeno i za ostale logore, logor su obezbjeđivali pripadnici rezervnog sastava policije i lokalni mobilisani Srbi.

11. POLICIJSKA STANICA LUŠCI PALANKA
Logor je egzistirao u periodu od 26.5-28.8.1992. god. i tokom cjele agresije na općinu Sanski Most. Ova Policijska stanica nalazi se u mjestu Lušci Palanka udaljena oko 22 km od Sanskog Mosta na magistralnom putu Sanski Most - Bosanska Krupa. To je stambena zgrada koja je i ranije služila kao Odjelenje policije SJB Sanski Most. Kancelarije ove Policijske stanice služile su kao prostorije zatočenja nasilno dovedenih lica nesrpske nacionalnosti. Lušci Palanka je mjesto naseljeno isključivo srpskim stanovništvom ali je okruženo selima naseljenim pretežno bošnjačkim stanovništvom i pokrivala je pored Lušci Palanke i Gorice, Naprelje, Skucani Vakuf, Fajtovce, Lukavice, Modru i druga sela. Nakon etničkog čišćenja ovih sela pripadnici aktivnog i rezervnog sastava policije kao i pripadnici VRS su nasilno dovodili civilno stanovništvo u prostorije Policijske stanice Lušci Palanka gdje su vršili isljeđivanje i zadržavanje u ovim prostorijama. Veći dio nasilno zatočenih muškaraca je odvođen u ostale logore na području Sanskog Mosta. Kroz ovaj logor prošlo je oko 100 logoraša a među logorašima su bili uglavnom muškarci. Međutim, stanovništvo koje nije zatočeno u ove logorske prostore nije nimalo bolje prošlo, jer su pripadnici ove Policijske stanice i pripadnici VRS vršili po selima ubijanje, maltretiranje, tuču, seksualna zlostavljanja i silovanja, pljačku i druge oblike torture.

Oblici kršenja ljudskih prava u logoru - zatvoru:
Kao i u ostalim logorima. Logor su obezbjeđivali pripadnici aktivnog i rezervnog sastava policije.

12. SPOMEN KUĆA SIME MILJUŠA u LUŠCI PALANCI
Nalazi se u neposrednoj blizini zgrade Policijske stanice u Lušci Palanci. Prije agresije na BiH kuća Sime Miljuša je bila pretvorena u muzej NOB-a i nosila je ime Sime Miljuša jer je to bila njegovo vlasništvo. Simo Miljuš je bio narodni heroj NOB-a. Ova kuća je imala podrumske prostorije a na spratu je bio muzej. Podrumske prostorije služile su kao mjesto zatočenja logoraša. U ovaj logor su uglavnom dovođeni logoraši iz Policijske stanice u Lušci Palanci i funkcionirao je u sklopu Policijske stanice, odnosno bio prostorija za duže zadržavanje. Pored tog što su ih tukli u prostoriji za zatočenje, pogotovo noću, logoraše su odvodili i na sprat ove kuće, gdje su takođe zlostavljani i premlaćivani. Iako je kroz ovaj logor prošlo oko 100 logoraša, dvojica logoraša su ubijena u ovom logoru. Logoraši su fizički maltretirani, tučeni a kršena su ljudska prava kao i u drugim logorima. Logor su obezbjeđivali pripadnici rezervnog i aktivnog sastava policije, koji su učestvovali i u ubijanju logoraša a dozvoljavali su ulazak i drugim civilima i vojnicima srpske nacionalnosti koji su učestvovali u fizičkom maltretiranju i tuči.

13. OSNOVNA ŠKOLA TOMINA
Logor je egzistirao od 2.6-1.7.1992. godine. Zgrada Osnovne škole u Tomini nalazi se centru ovog sela na putu Sanski Most - Ključ, udaljenoj od Sanskog Mosta oko 10 km. Kao logorsku prostoriju koristili su dio učionica ove škole i kotlovnicu ove škole. Nakon etničkog čišćenja sela Hrustovo i Vrhpolje dana 31.5 i 1.6.1992. god. žene, djecu i starce i dio vojno sposobnih muškaraca su nasilno doveli u ovo selo i zatočili u zgradu Osnovne škole a muškarce u kotlovnicu škole. Svi logoraši su uredno registrovani od strane komande "VI Kraiške brigade" VRS odnosno od strane komadanta jednog od bataljona, Šaula Gojka. Jedan dio civila, uglavnom žena, djece i staraca je preotjeran u pravcu Sanskog Mosta a kasnije na teritoriju pod kontrolom Armije BiH a muškarce zatočene u kotlovnici odveli iznad Srpske Tominske Palanke i sve pobili. Tijela su kasnije ekshumirana a radilo se uglavnom o muškarcima iz Vrhpolja i Hrustova. Kroz ovaj logor prošlo je oko 150 logoraša. I u ovom logoru su kršena ljudska prava kao i u ostalim logorima. Logor su obezbjeđivali pripadnici VRS.

14. OSNOVNA ŠKOLA PODOVI
Logor je egzistirao od 31.5-28.6.1992. godine. Zgrada Osnovne škole u Podovima smještena je u selu Podovi, mjestu udaljenom od Sanskog Mosta oko 15 km i nalazi se na putu Sanski Most - Ilidža - Sokolovo-Ključ, na desnoj obali rijeke Sane preko puta sela Donji Kamičak. Prilikom etničkog čišćenja Hrustova, Vrhpolja, zatim sela na području Ključa a prije svega Donjeg i Gornjeg Kamička, Krasulja i drugih sela krajem maja i početkom juna 1992. godine, pripadnici VRS su nasilno dovodili muškarce i zatočavali ih u prostorije zgrade Osnovne škole u Podovima. Većina logoraša iz ovog logora je dovođena u Sanski Most u neki od logora a kasnije deportovani u logor "Manjača" a manji broj logoraša je direktno upućivan u logor "Manjača" ili preko logora u zgradi OŠ u Kozici. Logoraši su islijeđivani, maltretirani, fizički zlostavljani i premlaćivani od strane pripadnika VRS kao i civila, koji su nesmetano ulazili u zgradu škole i po svom nahođenju radili sa zatočenicima ono što su htjeli. Logoraši su bili izloženi krešenju ljudskih prava kao i u ostalim logorima. Kroz ovaj logor je prošlo oko 100 logoraša. Logor su obezbjeđivali pripadnici VRS.

15. OSNOVNA ŠKOLA KOZICA
Logor je egzistirao od 31.5-28.6.1992. godine. Zgrada Osnovne škoe u Kozici nalazi se na putu Sanski Most - Podovi - Kozica - Manjača, udaljen oko 7 km od Podova uzvodno uz rijeku Kozicu a svega oko 5 km od logora "Manjača". Nakon etničkog čišćenja sela Vrhpolje, Hrustovo, Kamičak i drugih sela, pripadnici VRS su nasilno dovodili i zatvarali u prostorije ove škole uglavnom muškarce. U ovaj logor su dovođeni i muškarci iz logora u Podovima i logora sa područja Ključa i ovo je bio kao neki tranzitni logor za logor "Manjača". Kroz ovaj logor prošlo je oko 50 logoraša. Logor su obezbjeđivali pripadnici VRS i mobilisani Srbi kako iz Ključa tako i Sanskog Mosta. I u ovom logoru su kršena ljudska prava kao i u ostalim logorima.

16. ZGRADA OSNOVNE ŠKOLE STARI MAJDAN
Ovaj logor je egzistirao od 17-22.9.1995. godine. Zgrada Osnovne škole u Starom Majdanu nalazi se u centru ovog mjesta, udaljenog od Sanskog Mosta oko 10 km i nalazi se na putu Sanski Most - Stari Majdan - Stara Rijeka - Ljubija. Dana 17.9.1995. godine u Stari Majdan došla je jedinica Željka Ražnatovića - Arkana i nasilno pokupila svo bošnjačko stanovništvo i zatočila u prostorije Osnovne škole u Starom Majdanu. Zločinci iz ove paravojne jedinice ubili su 5-6 zatočenih muškaraca koje su odveli van logorskih prostorija i za čiju se sudbinu do sad ne zna (Bešić Esad, Pašalić Amenar i dr.) Pored tog što su ubijali, vršili su seksualna zlostavljanja i silovanja kako žena tako i djevojčica, opljačkali ih sve i cijelo vrijeme ih patili glađu i žeđu. Pored pripadnika ove paravojne jedinice u tim zločinima znatnu pomoć su imali od strane lokalnih Srba i Srba koji su se tokom agresije naselili na ovom području a uglavnom se radilo o Srbima iz Livna, Glamoča, Kupresa i drugih mjesta. Većinu logoraša iz ovog logora dana 21.9.1992. god. deportovali su u logor Podvidača, dok su jedan dio logoraša odveli u logore u Sanskom Mostu i Šehovcima. Kroz ovaj logor je prošlo oko 100 logoraša. Logor su obezbjeđivali pripadnici Arkanove garde i naoružani lokalni Srbi.

17. ZGRADA OSNOVNE ŠKOLE U PODVIDAČI
Ovaj logor je egzistirao od 21-26.9.1995. godine. Ovaj logor se nalazio u zgradi Osnovne škole u Podvidači, općina Sanski Most, udaljena od Sanskog Mosta oko 15 km a nalazi se na putu Sanski Most - Kamengrad - Budimlić Japra iznad sela Lukavice. Većinu logoraša, njih oko 80 iz logora u Starom Majdanu pripadnici paravojne jedinice Željka Ražnatovića - Arakana doveli su u zgradu Osnovne škole u Podvidači. Pošto je ova zgrada bila neuslovna i u ruševnom stanju, logoraše su najviše držali na otvorenom prostoru oko ove zgrade, gdje su bili izloženi vremenskim neprilikama. Pored fizičkog maltretiranja, tuče, izgladnjavanja, pripadnici ove jedinice su nastavili sa seksualnim zlostavljanjem i silovanjem logorašica, nasilno otimajući djevojke od njihovi majki a u tome su im pomagali Srbi iz sela Podvidača koje je predvodio zločinac Tihomir - Tijo Rajlič, povjerenik SDS-a za Podvidaču. Nakon zatočenja od 5 dana logoraše su nasilno protjerali a dio logoraša je zatočen u logor "Sanakeram" u Kamengradu. Logor su obezbjeđivali pripadnici Arkanove garde i naoružani lokalni Srbi.

18. LOGOR KOTLOVNICA HOTELA "SANUS" SANSKI MOST
Logor je egzistirao od 19.9-10.10.1995. godine. Protor kotlovnice se nalazi na djelu prostora između starog hotela "Sana" i zgrade Općine Sanski Most. To je prostor veličine 2,5x1,5 m u kojem su uglavnom bili ventili i cijevi kotlovnice sa metalnim vratima na kojima je bio manji otvor - prozor veličine 0,80 x 0,40 m. Dolaskom pripadnika paravojne jedinice Željka Ražnatovića - Arkana u ovaj logor su dovođeni i uglavnom ubacivani kroz otvor vrata u prostoriju ove kotlovnice logoraši iz Starog Majdana, Šehovaca i sa područja grada, gdje bi pronalazili preostale Bošnjake. U ovoj kotlovnici bilo je zatočeno oko 24 logoraša. Logoraši su fizički maltretirani i tučeni na prostoru između logorske prostorije i magacinskog prostora, gdje su tučeni sa metalnim i drvenim predmetima, stolicama i drugim predmetima a od posljedica zadobijenih povreda podlegli su logoraši Nisko Topalović, Abdulah - Daho Behremović i još 4 logoraša. Pored ovog što su ih fizički zlostavljali, tukli i ubijali, logoraši su izgladnjavani i nisu im davali vodu, tako da su morali čekati zoru i lizati hrđava vrata kako bi bar malo rosom osvježili svoje usne. Ovaj logor pored logora "Betonirke" bio je jedan od najgorih logora i ako je trajao veoma kratko, logoraši su prošli strašne torture i preživjeli i danas osjećaju posljedice boravka u ovom logoru. Logor su obezbjeđivali pripadnici Arkanove garde i pripadnici zloglasne jedinice "SOS".

19. LOGOR "SANAKERAM" Sanski Most
Logor je egzistirao od 19.9-10.10.1995. godine Zgrada "Sanakerama" nalazi se na putu Sanski Most - Lušci Palanka - Bosanska Krupa, udaljeno od Sanskog Mosta oko 8 km između sela Husimovci i Donji Kamengrad. To je zgrada bivše tvornice keramičkih pločica. Logorske prostorije su bile u djelu upravne zgrade gdje je bila kuhinja i dio hodnika ispred kuhinje. U ovom logoru bilo je zatočeno oko 200 logoraša sa područja Sanskog Mosta. Među zatočenima bile su dvije žene, maloljetnici, starci i vojno sposobni muškarci. Dio logoraša iz ovog logora je nasilno odveden u Rudnik mrkog uglja u Kamengradu, gdje su u nemogućim uslovima tjerani da eksploatišu rudu i tu su ih i zatekli pripadnici Armije BiH prilikom oslobađanja ovog mjesta. Od zadobijenih povreda i nenormalnih uslova, uskraćivanja zdravstvene njege u logoru je podlegao Kaltak Salko i Durgut Crnko a Šekić Smail odveden u nepoznatom pravcu. Dana 10.10.1995. god. u jutarnjim satima Sefić Ahmet, logoraš koji je sarađivao sa logorskim vlastima po naređenju Trifković Nedeljka u neposrednoj blizini prostorije za zatočenje, udaljenom svega petnaestak metara, iz vatrenog oružja ubio je 10 logoraša, čija su tijela pronašli pripadnici Armije BiH istog dana u popodnevnim satima. Zločinac Sefić Ahmet je osuđen na dugogodišnju robiju i nalazi se na izdržavanju kazne u KPD u Zenici. Logoraši su dana 10.10.1995. god. prebačeni u logor "Autotransport" Prijedor a u logoru su ostali starci koji se nisu mogli kretati, pa su ih tu i pronašli pripadnici Armije BiH. Logor su obezbjeđivali pripadnici VRS i naoružani lokalni Srbi.

20. KUCA SENADA ŠUPUKA u TRNAVI - Sanski Most
Logor je egzistirao 9-10.10.1995. godine. Kuća Senada Šupuka nalazi se na samom ulasku u selo Trnavu, koja je udaljena od Sanskog Mosta 4 km, nizvodno i uz samu rijeku Sanu. To je prostorija veličine 3 x 4 m. Dana 9.10.1995. godine pripadnici paravojne jedinice Željka Ražnatovića - Arkana doveli su grupu od 13 Bošnjaka sa područja Sanskog Mosta i Ključa, koje su ranije srpske vlasti angažovale na prinudnoj radnoj obavezi. U toku noći, pripadnici ove paravojne jedinice nakon fizičkog zlostavljanja i tuče, nekoliko zatočenih logoraša su zaklali a pucali i ubili ostale logoraše. Srećom dvojica logoraša su teško ranjena ali su preživjeli (Hamedović Velid iz Humića, općina Ključ i Kurbegović Safet iz Kijeva, općina Sanski Most). Tijela su pronašli pripadnici Armije BiH prilikom oslobađanja ovih prostora.

21. LOGOR ZEMLJORADNI?KA ZADRUGA OŠTRA LUKA
Logor je egzistirao u periodu od 11.9-5.10.1995. godine Logor se nalazio u magacinskim prostorijama ZZ "Oštra Luka" u Oštroj Luci, mjestu udaljenom 15 km od Sanskog Mosta na putu Sanski Most - Prijedor. U ovom logoru bilo je zatočeno 197 Hrvata, koje su nasilno srpske vlasti općine Sanski Most nasilno odvele iz njihovih kuća iz sela Sasina, Poljak, Krkojevci, Stara Rijeka, Kijevo i sa područja grada, sa namjerom da ih navodno protjeraju u Republiku Hrvatsku. S obzirom da nije bilo dogovora sa zvaničnim vlastima Republike Hrvatske, vraćeni su sa linije razdvajanja u Bosanskoj Gradišci i zatočeni u prostorijama ZZ Oštra Luka. Radilo se uglavnom o starcima, ženama i djeci. Pored izgladnjavanja, psihičkog maltretiranja, bili su izloženi i fizičkom zlostavljanju i tuči. Karakteristično za ovaj logor je to što su fizička zlostavljanja i tuča uticala na to da je za kratko vrijeme umrlo oko 20 logoraša od posljedica zadobijenih povreda i maltretiranja. S obzirom da je MCK tragao za ovim ljudima i da su nakon izgladnjavanja i tuče izgledali veoma loše, za zatočene logoraše znao je i sam zločinac Karadžić pa je naredio da ih što prije protjeraju u Republiku Hrvatsku, kako ne bi imao problema sa MCK. Ovo je jedini logor na području općine Sanski Most, gdje su bili zatočeni isključivo Hrvati. Logor su obezbjeđivali pripadnici VRS.

22. LOGOR ŠEHOVCI
Logor je egzistirao od početka septembra do 10.10.1995. godine. Mjesto Šehovci nalazi se na drugom kilometru od Sanskog Mosta na putu za selo Trnavu. To je posljednji logor u toku agresije na općinu Sanski Most i tu su uglavnom bili protjerani Bošnjaci sa područja općine Sanski Most, njih oko 3.500 od 30.000 Bošnjaka koliko ih je prema posljednjem popisu stanovništva 1991. godine.živjelo na području općine Sanski Most. Ovaj logor je karakterističan jer su svi građani bili smješteni u nekoliko kuća u središtu sela i prostorijama oko kuća, kao i u voćnjacima i baštama, gdje su bili izloženi vremenskim nepogodama. Većina logoraša su bili djeca, žene i starci. Tokom cijelog perioda su izlagani fizičkim i psihičkim maltretiranjima, pljačkanjima, seksualnim zlostavljanjima i silovanjima. Novac je iznuđivan po principu ucjene i prijetnjom ubijanjem a u tome su prednjačili pripadnici "SOS-a", Arkanove garde i drugi naoružani Srbi. Iz ovog logora je odvedeno oko 90 muškaraca i jedna žena (Munevera Alagić) i ubijeni su u susjednom selu Sasina, u neposrednoj blizini Katoličke crkve, gdje su nakon oslobođenja pronađeni i ekshumirani. Krajem septembra i početkom oktobra u organizovanim konvojima, većina logoraša je protjerana na teritoriju pod kontrolom Armije BiH a slobodu je dočekalo oko 505 logoraša, koji su se uspjeli sakriti.